sve ono na što sam se spotakla....
Hodajuća katastrofa
Blog
utorak, travanj 22, 2008

Dozvoljavamo si osuđivanje nasilja a u isto vrijeme si ga dozvoljavamo.

Fizičko i verbalno nasilje nije ni ženskog a ni muškog roda.

Ponekad se čini da nema smisla raspravljati o nečemu što je već učinjeno i doista to neće promjeniti prošlost ali možda možemo naći početak i trenutak kada se javlja i zašto postaje prihvaćeno.

Evo jedna banalan primjer i situacija:

 

ŠAMAR

Djevojke, žene često isprovocirane, uvrijeđene ili na neki način ugrožene bez imalo dvojbe nekome odvežu šamar. Na to su najčešći komentari da mu/joj je dobro pokazala i baš je faca kada se tako usprotivila. Dakle ispada da svi mu zgroženi nad nasiljem opravdavamo i podržavamo. I nemojte sad molim vas da nije tako jer je.

 

Ako je već tako i si dozvolimo taj nekakav fizički izričaj trenutnog osjećanja onda bi bilo isto tako da smo spremni prihvatiti i da se drugi netko na isti način izražava prema nama.

Nije li tako?

(haha...a ne ne da nas netko udari...to stvarno nije uredu...mi smo nježniji rod...hahaha)

 

Muškarac koji je isto tako povrijeđen ili isprovociran ako reagira na isti način je društvu totalno neprihvatljivo iako i dalje nije tako rijetko da se čuju komentari kako joj je dobro pokazao di joj je mjesto i naravno da se mora znati tko je gazda.

 

 Hm...svima nama prođe ponekada glavom takva pomisao. To bi pak značilo da bi bilo ok ako ja kao žena isprovociram muškarca morala bi imati razmjevanja kada me zvekne.

Zar ne?

 

I onda kažu ljudi da treba malo i da nije na odmet...hm...o čemu mi govorimo jer nikada si čovjek nije dozvolio nešto pa išao prema manjem ili nazad jer u nama je ta potreba da idemo prema višem bez obzira da li mi možemo to podnjeti ili ne.

 

Razmislite si kaj vam u biti znači taj šamar i kamo on vodi i je li to početak...

 

Osobno meni je poraz...

bongologija @ 09:22 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
64977
Index.hr
Nema zapisa.