sve ono na što sam se spotakla....
Hodajuća katastrofa
Blog
srijeda, srpanj 9, 2008
Nema toga što već nije izrečeno o pravu na život i koliko je ono bitno odnosno da se mora svakome omogućiti. Znači, imamo pravo na život.
Ono kako ćemo taj život živjeti baš i nije uvijek samo naše pravo i odluka nego više posljedica prilagođavanja svakodnevnim situacijama te nekim normama tzv. pravednog i moralnog društva (moš mislit).
A što kad se desi da su nam te norme i način života iz nekog razloga neprihvatljivi pa zbog nekakve nemoći ili pak moći odlučimo takav život završiti? Čije je to pravo? Pravo na smrt.
Tko ima pravo utjecati na takvu našu odluku? Jesmo li dužni ikome objašnjavati?
Svi se svim silama trude spriječiti samoubojstva ali čemu?
Možda zvuči grubo i nekima ne prihvatljivo ali možda ne bi trebalo se petljati u takve stvari. To je osobna odluka.
Ja, osobno ne žalim niti se želim petljati u takve nečije odluke i sve kaj u meni izazove takav čin je bijes.
Toliko se ljudi bori za preživjeti a ako taj netko misli da ne može odnosno da neće ne mora. Ušteda na zraku, hrani, vodi, struji. Najjači preživljavaju i život ide dalje s nama ili bez nas. Dakle to je samo osobna odluka i ako samoubojicu briga za nas koje ostavlja onda i nas ne bi trebalo biti briga za njega.
Ne postoji nerješiv problem osim kod isključivo smrtnih bolesti a sve ostalo ovisi o našoj sposobnosti i inteligenciji.
Opet moji crno-bijeli stavovi ali dragi moji ljudi nismo u situaciji da nešto nijansirano izvoljevamo i dramatiziramo.
bongologija @ 18:10 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
64977
Index.hr
Nema zapisa.