sve ono na što sam se spotakla....
Hodajuća katastrofa
Blog
četvrtak, veljača 21, 2008

Mislim da se svi rodimo s nekakvom zamisli kako ćemo osvojiti svijet i nesvjesno se s tim porivom saživimo i živimo na neki takav način osvajajući.
Sjećam se još kao malena svi smo imali neke svoje utvrde. 
Prvo je moja utvrda i moj svijet bio moj krevet ispod kojega su živjela neka čudovišta iz zabranjenih filmova. 
Kako su godine odmicale i moj teritorij se širio i uskoro je moja mašta bila vladarica moje sobe . Eh bio je to neprijateljski svijet za okolinu i nisam baš dozvoljavala da mi netko ulazi i remeti život.
Negdje na početku svjesnijeg djetinjstva shvatila sam da nije smisao osvajati teritorij i da je zapravo puno veće značenje osvojiti čovjeka odnosno osvajati ljude. (Oni perveznjaci neka se odmah okane svojih bludnih osvajačkih zamisli)
Svi imamo jednaka prava na ovaj planet i sva ova silna dijeljenja su tako naporna i nemaju pozitivnih posljedica. Što je pozitivno u nacionalizmu, rasizmu ili u bilo kakvoj drugoj diskriminaciji? 
Osvajanje teritorija kao takvog je samo pokazatelj nekakve površnosti. Treba znati osvojiti ljude svojim duhom i ne prisiljavajući ih navesti da vas zavole i prihvate kao biće sa svim vrlinama i manama. Nema veće nagrade od priznanja da postojiš i da te netko doživljava ali ne kao komad zemlje nego kao osobu.
Ne znam u čemu je problem da je granica ovdje ili tamo i time ništa ne dobivam osim uludo datih života jer sa zemlje još ne možemo. Koliko ocijenimo i poštujemo tuđi život toliko poštujemo i svoj.
Mene ne zanima tko si i čije prezime nosiš ni kakvo ime ako me osvojiš svojom osobnošću.


 Evo zbrojite na prste koliko imate osvojenih ljudi kojima je do vas stalo bez obzira na okolnosti. Koliko ih je? A koliko je ljudi osvojilo vas?

bongologija @ 14:50 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
64977
Index.hr
Nema zapisa.