sve ono na što sam se spotakla....
Hodajuća katastrofa
Blog
srijeda, rujan 26, 2012
Imam osjećaj da život prolazi kraj mene a ja nemam za što da se uhvatim...možda jer više neznam u što da vjerujem... u što vi vjerujete? recite mi...i ja bih vjerovala...

Vjerovala sam u ljude...u to da smo svi mi dobri u toj nekakvoj svojoj biti...a bojim se pomisliti a kamoli reći il napisati da možda možda nismo...i što je najgore ne osjećam nikakav sram zbog toga...čovječanstvo se nema čega sramiti jer kako to volimo reći...to je prirodno...

Vjerovala sam u ljubav...buahahahhah...takvu reakciju to kod mene sada izaziva...smijeh...ljubav prema nekome ili nečemu je samo jebena izlika i opravdanje da činimo stvari koje zbog neke vlastite draži činimo...u ime ljubavi ubijamo, zarobljavamo,posvajamo,gazimo, ratujemo, uništavamo...hm...ljubav je zapravo posljedica naših činova, ono što ostaje nakon...ali mi to tako ne vidimo jer nam ne odgovara...

Bog...hm...naziv za najveću globalnu manipulaciju ljudima...ne želim ni jednu vjeru vrijeđati jer poštujem prave vjerenike jer to je nešto veoma časno ali ruku na srce ne poznajem ni jednog pravog koji poštuje onih deset osnovnih univerzalnih zapovijedi...nije da ja ne vjerujem u boga nego ne vjerujem u institucije...ali opet ljudski je griješiti ...to je univerzalno opravdanje i za one koji se kuju u svece...

I ono što mi najteže pada..vjerovala sam u sebe...i znam da bih mogla naći stotine opravdanja ali ne želim...prihvaćam da sam podbacila...ipak nisam nešto posebno (ni sebi ni bilo kome)...gubim se u masi..nestajem...nepostojim...

bongologija @ 17:12 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
64977
Index.hr
Nema zapisa.