sve ono na što sam se spotakla....
Hodajuća katastrofa
Blog
petak, rujan 28, 2012
Nekidan sam dobila na mail rečenicu/konstataciju:

"Draga moja svekrvo , nemojte mi pričati i učiti me odgajati djecu jer ja živim s jednim vašim i nisam zadovoljna rezultatom"

Ali zbilja...kako mi vidimo uvijek tuđu djecu kako vrište,skaču,plaču,bacaju se po podu...i si mislimo kako su ih loše odgojili i kakvi su to roditelji i koja sramota...ne lažite da ne pomislite...a kada naše djete radi isto onda imamo opravdanje kako je slabo spavalo,kako nije raspoloženo,pa je nešto kao bolesno,pa nervozno ali nikako nije loše odgojeno...zar ne...naravno da je tako...dakle, mi ne vidimo kako stvari zbilja stoje. Svi u pravilu razmazujemo djecu iz razno raznih raloga kao što je da nadoknadimo vrijeme koje nemamo za njih,zato što ih volimo,zato što oni vole nas do određene dobi samo zbog nas i to je u biti prirodno ali treba znati di je granica tog ekstrema i kada je dosta...

Onda moje drage svekrve prvo naučite sinove da bacaju smeće (jer još nema noge), da dižu dasku (dok ne ugrade automatizam za to), da ne puštaju čaše i čarape svuda po kući (jer im tamo nije mjesto) i osnovno ako to već ih nakon vas naučimo da to ne rade odnosno rade neka ne misle da je to nešto posebno nego nešto prirodno što su trebali oduvijek da rade, pa tek onda pričajte nama o odgoju vaše unučadi...

Hvala na razumijevanju!

bongologija @ 09:28 |Komentiraj | Komentari: 0
Brojač posjeta
64977
Index.hr
Nema zapisa.