sve ono na što sam se spotakla....
Hodajuća katastrofa
Blog
subota, siječanj 19, 2008
U p.m. da li je moguće da nam od fucking kulturnog izražavanja nije ostalo ništa i ako ne pičkaramo i ne jebemo nebesa ne znamo opisati doživljaje? Ovo je strašno i žalosno...

Možemo imati i dva fakulteta i etiketirano prezime ili biti sasvim običan i stvaran čovjek zajdničko nam je jedno a to je nepresušan vokabular prostačkih riječi kojim se štoviše dičimo. A di li smo to sve naučili?

Pa za početak obratimo pozornost na našu djecu koja jesu ili su bila malena slatka i slinava pa kad su bubnuli nešto prosto kako smo se svi odvalili smijati kako naš mali slinavac to priča...ah da...pa to bi značilo da smo to čuli od svojih roditelja!?! Kao naša od nas...
Odakle takva potreba za tim? Pa mislim da je to uvezeno kao nadomjestak koji podiže samopouzdanje kako bi lakše odigrali autorativnost nekome tko bi trebao biti plići od nas i shvatiti to kao nekakvu nadmoć jer znamo par zabranjenih opasnih riječi...

Zapravo cijeli tak kompleks vrijeđanja onog drugog me podsjeća na dječije igre di je moj tata jači i ono i tvoju mamu i zapravo to puno govori o nama i našem stupnju zrelosti.
Kultura izražavanja nam je alarmantna i trebali bi na tome poraditi. I čemu uopće vrijeđanje....

A poseban apel na muški rod a to je da upotreba takvog vokabulara sigurno nije znak muževnosti niti ne dokazuje njihovu muškost...

bongologija @ 15:13 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
64977
Index.hr
Nema zapisa.