sve ono na što sam se spotakla....
Hodajuća katastrofa
Blog
subota, ožujak 1, 2008

Sve teže gutam i dišem
osjećam krizu za vratom
više neću ni da bježim
spuštam glavu i priznajem

Ruke mi se sve više tresu
u glavi mi odzvanjaju otkucaji
svaki udarac srca posustaje
zatvaram oči da ne vidim

Između jave i sna preznojavanje
tijelo mi bez duše ostaje
moje misli i želje krvare
ne pomažu ni riječi Gospodnje

Tvoje postojanje me proždire
cijepa u meni karike najjače
otrov i lijek istog imena
treba mi doza tvog dodira



 

Svi smo se barem jednom u životu našili u situaciji kada smo bili ovisni o nekome. Ne mislim to na financijsku ili obiteljsku ovisnost nego pravu ovisnost svog tijela i uma o nekome s time da to nije ljubav nego više neka opsesija. 
Sad se većina pita kako to nema veze s ljubavi? E nema veze jer ljubav nije bolest niti izaziva psiho-fizičke poremećaje odnosno ona je nešto stabilnije i realnije što izaziva sreću ili tugu. 
Često se opsesija prodaje pod krznom ljubavi ali je brzo uočljiva razlika jer ne može se držati pod kontrolom.
U svakom slučaju nije zdrava i treba se liječiti u samom začetku jer od ljudi čini manijake koji pribjegavaju u razne krajnosti.
Većina misli da se to njima ne može desiti ali očaj iz čovjeka radi čuda. Potreba da budemo voljeni ili da volimo ponekada kao sama takva nadjača ljubav te pokušavamo svom silom nešto dokazati sebi i drugima te postajemo žrtvom svoje opsesije koja upravlja nama a da toga nismo svjesni.
Zato polako duboko udahnite i budite svjesni da sve kad tad u životu dođe na svoje mjesto samo treba imati strpljena jer sve što se silom dobije samo silom se može zadržati i ne možemo nikoga prisiliti da nas voli ili da se osjeća voljenim od naše strane.


 

 

bongologija @ 22:32 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
64977
Index.hr
Nema zapisa.