sve ono na što sam se spotakla....
Hodajuća katastrofa
Blog
srijeda, listopad 24, 2012
Zašto?Nema ništa gore nego kada nas netko pita zašto on ili zašto ona pored svih muškaraca odnosno žena na ovom divnom i krasnom svijetu...pa zato...nije potrebno milion razloga nego je ponekada dosta smo onaj jedan...zato jer nitko me ne gleda kao on....jer nitko me ne ljubi kao on...nitko me ne ljuti kao on...u svakom slučaju iz nekoga meni svojstvenog razloga...

Možeš ti bolje od njeg/ nje...on nije dobar za tebe...ko da netko drugi plaća tu cijenu lošeg...pa valjda mi sami znamo koliku smo cijenu spremni platiti i koliki nam je omjer dobrog i lošeg u nekom odnosu...

zašto? zato...jer tako želim...

bongologija @ 19:15 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
četvrtak, listopad 18, 2012
Kako je jadan ovaj svijet i život koji živimo na pola, točnije u polovnim odnosima…imamo polovne prijatelje, polovne partnere, polovnu djecu, polovnu rodbinu…sve nešto na pola….ko da smo u nekakvoj tranziciji pa imamo nekakva privremena rješenja pa dajemo malo jer nema smisla davati više ali nije tako. Život se ne ponavlja i nisu samo ovi oko nas krivi za to stanje nego i mi sami jer dajemo im samo pola sebe a i to jer moramo a za izliku koristimo tempo života i stres. Zar je zbilja teško prijatelje i čuti a ne samo slušati da prođe vrijeme i zauzet stav i mu pomoći doista a ne ga samo tapšati s onim „ajde bit će dobro!“. Polovni partneri…zašto pristajemo na nekakve površne odnose….sam da nam krevet ne bi bio prazan?, da nam ima tko pomoći platiti račune?, da imamo s kime šutjeti? Na koga se ljutiti? Je li nam to doista dovoljno? Ili nam je tako lakše jer ne moramo dati sebe…dajte ljudi…zar je zbilja teško dati 100% sebe da bi bilo svima bolje…daleko od toga da postoji rizik za povrijeđenost ali jebemu vrijedno je toga… Polovna djeca…e to je najžalosnije…zar zbilja…zbilja je bitnije pogledati sapunicu ili nogomet nego sjesti i držati u krilu svoje dijete…ili pomoći mu i dati priliku da ono nešto nauči vas…i onda se pitate kako pobjegnu od vas… Polovna rodbina…tu spadaju i vaši roditelji koje zovete samo kada vam nešto treba, svi oni vaši rođaci iz djetinjstva…pa djeca vam nemaju pojma tko im je rod…sreća da postoje vjenčanja i pogrebi… Žalosno je sve ovo skupa samo iz jednog razloga…a to je da na ovo možemo utjecati ali nećemo, ne želimo,neda nam se,nemamo potrebu…hm…a svi mi ostarimo i moramo umrijeti…a tko će biti uz nas…tko? Prema zasluzi…

bongologija @ 12:55 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, listopad 5, 2012
Uvijek me fasciniralo koliko, kako i zbog čega može dvoje ljudi biti povezano tj. predosjetiti nešto. Da li je to uopće moguće? Ta vrsta recimo suosjećanja…osjećati nečiju radost,tugu na daljinu. Ovako kada se priča o tome i još ako su u pitanju nekakvi romantični odnosi to zvuči i magično…kao u filmovima ali osobno nisam baš sigurna da je moguće. Mislim da to ima veze sa dobrim poznavanjem tog nekoga i dobrim prepoznavanjem njegovih ponašanja tj. neverbalne komunikacije. Ne kažu uzalud kako zračiš takvo ti je psihičko stanje jer tu nema glume tj. izdaje te pogled, stav tijela. Ako je tako dolazimo do zaključka da ljudi koji imaju veću moć zapažanja i praćenja puno bolje mogu prepoznati, predosjetiti neke stvari te tako automatski nesvjesno nam se čine bliskijima i osjećamo neku povezanost s njima. S njima je lakše komunicirati jer nas razumiju. Dakle, da li postoji tu neka magična sila? Još ne znam…zna li tko drugi?

bongologija @ 12:15 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, listopad 2, 2012
Često si uzimamo za pravo da mi odlučujemo odnosno damo svoje mišljenje (pitali nas ili ne) da li je netko dovoljno dobar/dobra za našeg prijatelja, prijateljicu, brata ,sestru,kćerku,sina…a koji su kriteriji prema kojima odlučujemo? E tu je problem. Daleko od toga da mi najbolje poznajemo tog nekog svoga i da znamo njegove potrebe ali da li se doista vodimo time? Kažete da da? Ok, da ali u kojem postotku? Kako postotku? Postotku jer veliki udio u tome uzima i onaj prešućeni dio. Dio koliko taj netko odgovara nama. Naravno da ćemo reći da to nema veze s nama i da je to isključivo njegova/njena stvar a nama da je sve prihvatljivo…e nije istina. Ako nam ne odgovara posljedica može biti udaljavanje od nama bliske osobe i s vremenom gubitak i mi smo toga svjesni te zato gledamo koliko odgovara nama. I to nije sve…ljubomora…nesvjesna ljubomora da nas netko na neki način zamjenjuje i da je netko recimo bitniji…i provodi više vremena s njom/njim a nekada se s nama družio/družila….Olakšavajuće u svemu tome je da je to recimo prirodno…a činjenično je da mi ne odlučujemo i nemamo pravo na to a da možemo izvršiti utjecaj…možemo a cijena koju ćemo na kraju za to platiti…hm…velika mala? Kako se uzme…. Mi smo tu da tog nekoga podržimo isključivo samo zbog njega vjerovali mi u to ili ne i ako je ta odluka možda i loša za njega/nju mi smo tu da im pomognemo nositi posljedice…ako naravno želimo stati nezamjenjivi…

bongologija @ 09:06 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
petak, rujan 28, 2012
Nekidan sam dobila na mail rečenicu/konstataciju:

"Draga moja svekrvo , nemojte mi pričati i učiti me odgajati djecu jer ja živim s jednim vašim i nisam zadovoljna rezultatom"

Ali zbilja...kako mi vidimo uvijek tuđu djecu kako vrište,skaču,plaču,bacaju se po podu...i si mislimo kako su ih loše odgojili i kakvi su to roditelji i koja sramota...ne lažite da ne pomislite...a kada naše djete radi isto onda imamo opravdanje kako je slabo spavalo,kako nije raspoloženo,pa je nešto kao bolesno,pa nervozno ali nikako nije loše odgojeno...zar ne...naravno da je tako...dakle, mi ne vidimo kako stvari zbilja stoje. Svi u pravilu razmazujemo djecu iz razno raznih raloga kao što je da nadoknadimo vrijeme koje nemamo za njih,zato što ih volimo,zato što oni vole nas do određene dobi samo zbog nas i to je u biti prirodno ali treba znati di je granica tog ekstrema i kada je dosta...

Onda moje drage svekrve prvo naučite sinove da bacaju smeće (jer još nema noge), da dižu dasku (dok ne ugrade automatizam za to), da ne puštaju čaše i čarape svuda po kući (jer im tamo nije mjesto) i osnovno ako to već ih nakon vas naučimo da to ne rade odnosno rade neka ne misle da je to nešto posebno nego nešto prirodno što su trebali oduvijek da rade, pa tek onda pričajte nama o odgoju vaše unučadi...

Hvala na razumijevanju!

bongologija @ 09:28 |Komentiraj | Komentari: 0
Brojač posjeta
64384
Index.hr
Nema zapisa.